Iz rukopisa "S kandžama na očima"
KAD SAM SKLOPIO OČI
kad sam sklopio oči
ugledao sam kćerku
buljila je u mene
sramežljivo sam joj mahnuo
a ona je i dalje
samo stajala na ponoru moje svijesti
i neugodno buljila
pokušao sam još jedanput mahnuti
ali nisam pronašao ruke
sada je ona počela mahati meni
neprestano
radosno
njeni batrljici sada su bili moji
nije mi zamjerala
siguran sam i da bi potrčala
samo kada bi imala noge
one kojima sam jednom davno
pred vatrom (ideala)
pobjegao u šumu iz kuće
AUSCHWITZ NAŠE LJUBAVI
kosu su izložili
i tvoja je bila tamo
vidio sam ju
linija što spaja
prašnjav tepih na podu
i oronule zidne tapete na uzorak sreće
mravi su
traže hranu
i žude da popiju vodu
iz lokvica mojih suza
što sam ih tamo ostavio
ne sjećam se više zašto sam plakao
ali znam da je bilo zbog tebe slobodo
kad sam sklopio oči
ugledao sam kćerku
buljila je u mene
sramežljivo sam joj mahnuo
a ona je i dalje
samo stajala na ponoru moje svijesti
i neugodno buljila
pokušao sam još jedanput mahnuti
ali nisam pronašao ruke
sada je ona počela mahati meni
neprestano
radosno
njeni batrljici sada su bili moji
nije mi zamjerala
siguran sam i da bi potrčala
samo kada bi imala noge
one kojima sam jednom davno
pred vatrom (ideala)
pobjegao u šumu iz kuće
AUSCHWITZ NAŠE LJUBAVI
kosu su izložili
i tvoja je bila tamo
vidio sam ju
crnu
upetljanu međ' ostale
u klupko naivne opomene
u čvor neraščešljane prošlosti
s tugom je se sjećam
nisi trebala otići
tog jutra na tuširanje
mogli smo se i prljavi voljet
ti tako slatka
crna
i ja tako stasit
plav
OSTAVA
kada ostanem sam
nakon što sunce prilegne
ustajem
i odlazim do ostave
tamo se zakračunam
pa bacam pekmeze s polica
simulirajući krmače
što padaju na bolnicu
na jebenu djecu
RADIJACIJA
nakon popušene cigarete
treba iskopati nekoliko rupa
iz torbe izvaditi pištolje
zavoje
i šatorska krila
treba i glavu otvoriti
pa istresti uspomene
strasti
fiks ideje
i jezik treba iščupati
pa baciti
sve one lažne riječi
-nisam ja
i
sve je u redu -
zatim treba sve to dobro zakopati
i pustiti neobilježeno
kako bi se napokon moglo normalno živjeti
sve do sljedeće prilike
kada će nam sve te stvari
ponovno zatrebati
HORIZONT
upetljanu međ' ostale
u klupko naivne opomene
u čvor neraščešljane prošlosti
s tugom je se sjećam
nisi trebala otići
tog jutra na tuširanje
mogli smo se i prljavi voljet
ti tako slatka
crna
i ja tako stasit
plav
OSTAVA
kada ostanem sam
nakon što sunce prilegne
ustajem
i odlazim do ostave
tamo se zakračunam
pa bacam pekmeze s polica
simulirajući krmače
što padaju na bolnicu
na jebenu djecu
RADIJACIJA
nakon popušene cigarete
treba iskopati nekoliko rupa
iz torbe izvaditi pištolje
zavoje
i šatorska krila
treba i glavu otvoriti
pa istresti uspomene
strasti
fiks ideje
i jezik treba iščupati
pa baciti
sve one lažne riječi
-nisam ja
i
sve je u redu -
zatim treba sve to dobro zakopati
i pustiti neobilježeno
kako bi se napokon moglo normalno živjeti
sve do sljedeće prilike
kada će nam sve te stvari
ponovno zatrebati
HORIZONT
linija što spaja
prašnjav tepih na podu
i oronule zidne tapete na uzorak sreće
mravi su
traže hranu
i žude da popiju vodu
iz lokvica mojih suza
što sam ih tamo ostavio
ne sjećam se više zašto sam plakao
ali znam da je bilo zbog tebe slobodo
Slika etsy.com